Adriana Basara

Adriana Basara rođena je 4. jula 1976. godine u Banjaluci. Po obrazovanju je profesor geografije i etnologije, a trenutno je na master studijama međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci.

Majka je četvoro djece i dijete poginulog borca Vojske Republike Srpske. Njeno životno iskustvo i porodica iz koje dolazi u velikoj mjeri su odredili njeno interesovanje za pitanja porodice, demografije, boračkih kategorija, očuvanja tradicije i stvaranja boljih uslova za život ljudi u Republici Srpskoj.

Dvadeset četiri godine radila je kao novinar. Novinarstvo joj je omogućilo da godinama bude među ljudima, sluša njihove probleme i životne priče, ali i da shvati da nije dovoljno samo govoriti o problemima – potrebno je tražiti i konkretna rješenja.

Više od dvije decenije bila je aktivna kroz različite građanske inicijative, humanitarni rad i društveni aktivizam. Pokretala je i vodila humanitarne akcije, a među inicijativama koje je pokretala izdvajaju se inicijativa za osnivanje fonda za liječenje djece u inostranstvu, inicijativa za donošenje zakona o majci, kao i inicijativa za uvođenje kategorije zaštićenog kupca električne energije kroz zakonska rješenja u oblasti energetike.

Godinama se zalaže za prava porodica sa četvoro i više djece, porodica koje imaju djecu sa poteškoćama u razvoju, samohranih roditelja i drugih osjetljivih i marginalizovanih kategorija.

Posebno se zalaže za unapređenje prava porodica poginulih boraca, ratnih vojnih invalida i boraca Vojske Republike Srpske.

Posebno mjesto u njenom javnom djelovanju imaju pitanja žena i njihovog ekonomskog osnaživanja – od osnaživanja djevojčica i mladih žena, do podrške ženama na selu i ženama koje žele da pokrenu sopstveni posao i žive od svog rada.

Posebno se zalaže za ekonomsko osnaživanje žena koje su preživjele porodično nasilje, jer bez sopstvenih prihoda i ekonomske sigurnosti često nemaju stvarnu mogućnost da nakon boravka u sigurnoj kući započnu samostalan život sa svojom djecom.

Zalaže se i za razvoj sela, poljoprivrednu i organsku proizvodnju i stvaranje uslova da ljudi mogu dostojanstveno da žive od svog rada.

Smatra važnim da domaća proizvodnja bude povezana sa institucijama i da, gdje god je moguće, djeca u školama dobijaju kvalitetnu i zdravu hranu proizvedenu na našim selima. Na taj način, kako ističe, istovremeno se pomaže porodicama poljoprivrednika, podržava život na selu i obezbjeđuje siguran plasman domaćih proizvoda.

Posebno je zainteresovana za odnos Republike Srpske i dijaspore. Smatra da je potrebno graditi snažnu i trajnu vezu sa ljudima koji žive van Republike Srpske i Srbije, prije svega radi očuvanja srpskog jezika, ćirilice, kulture, tradicije i osjećaja pripadnosti.

Za nju ta veza ne treba da bude samo simbolična. Zalaže se za stvaranje Republike Srpske kao mjesta u kojem će ljudi željeti da žive i u koje će moći da se vrate oni koji su u prethodnim decenijama otišli.

Posebno joj je važno da porodice koje su napustile svoja ognjišta imaju mogućnost da se vrate na svoju očevinu i djedovinu i da ovdje mogu da žive od svog rada i podižu svoju djecu.

Iako je više od 20 godina bila aktivna kroz građanske inicijative, humanitarni rad i različite oblike društvenog aktivizma, 2024. godine odlučila je da napravi korak dalje i aktivno se uključi u politiku, pristupanjem Partiji demokratskog progresa (PDP).

Danas obavlja funkciju načelnice Odjeljenja za brigu o porodici i demografiju Grada Banjaluka.

Posebnu pažnju u svom radu posvećuje demografiji, djeci i mladima, mladim bračnim parovima, porodicama sa više djece, ženama, boračkim kategorijama, nacionalnim manjinama, razvoju sela, poljoprivrednoj proizvodnji i povezivanju Republike Srpske sa dijasporom.

U politiku nije ušla da bi počela da se bavi ljudima, već da bi iskustvo i znanje koje je godinama sticala radeći sa ljudima pretvorila u konkretne javne politike i rješenja.